- P r e v o d -
Strazburg,
6.03.2008. CDL-AD(2008)005
Mišljenje
467/2008 Or. Engl.
EVROPSKA KOMISIJA ZA
DEMOKRATIJU PUTEM ZAKONA
(VENECIJANSKA KOMISIJA)
MIŠLJENJE
O NACRTU IZMJENA I DOPUNA
ZAKONA O DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU
CRNE GORE
USVOJENO NA 74 PLENARNOJ
SJEDNICI VENECIJANSKE KOMISIJE
(VENECIJA 14/15 MART 2008)
Na osnovu komentara koje su
dali
G. Broekhoven
(Ekspert, Direktorat za
saradnju Generalnog direktorata za
ljudska prava i pravne
poslove)
G.
Harry Gstöhl
(Član, Lihtenštajn)
G. Sörensen
(Član, Danska)
____________________________________________
*Ovaj dokument je na dan izdavanja
kategorisan kao dokument za orgraničenu distribuciju. Ukoliko
Venecijanska komisija drugačije ne odluči, navedena kategorizacija prestaje
da važi godinu dana nakon izdavanja u skladu sa pravilima propisanim
Rezolucijom CM/Res(2001)6 o pristupu dokumentima Savjeta Evrope.
Ovaj dokument neće biti
distribuiran na sjednici. Molimo vas da sa sobom ponesete ovaj primjerak.
www.venice.coe.int
Sadržaj
1.
Opšte
napomene 3
2.
Mišljenje
Venecijanske komisije o Ustavu Crne Gore 3
3.
Komentari,
član po član
5
4.
Zaključak
10
1. Porukom od 8. februara 2008.
godine, Zamjenik Ministra pravde Crne Gore, Gđa. Lakočević,
zatražila je mišljenje o nacrtu izmjena i dopuna Zakona o državnom tužilaštvu
Crne Gore (CDL(2008)024).
2. Venecijanska komisija je zatražila
od gospode Gstöhl i Sörensen da budu izvjestioci. Njihovi komentari mogu se naći
u dokumentimaCDL(2008)026 odnosno 027.
3. Ovo mišljenje pripremljeno je
zajedno sa Direktoratom za saradnju Generalnog direktorata za ljudska prava i
pravne poslove Savjeta Evrope. Direktorat je postavio G. Broekhovena za
izvjestioca (vidjeti dokumentCDL(2008)025).
4. Na dan 28. februara 2008, gospoda
Broekhoven i Gstöhl, u društvu G. Dürr iz Sekretarijata, posjetili su
Podgoricu, gdje su se sastali sa grupom za izradu nacrta kojom predsjedava Ministar
pravde. Ova posjeta omogućila je da se riješi nekoliko pitanja koja su
izvjestioci iznijeli u svojim komentarima.
5. Ovo mišljenje usvojila je
Venecijanska komisija na svom 74-om plenarnom zasijedanju dana 14/15 Marta 2008
godine.
1. Opšte napomene
6. Zakon koji je sada na snazi usvojen
je 2003. godine (CDL(2008)023). On detaljno obrađuje brojna pitanja koja
se tiču Tužilaštva Crne Gore, dok sadašnji nacrt izmjena i dopuna Zakona
(CDL(2008)024) – iako i sam ima veliki broj odredaba – obrađuje samo jedan
ograničen broj pitanja kojima se sadašnji cjeloviti Zakon bavi. Ovo
mišljenje se, po pravilu, odnosi samo na izmjene i dopune.
7. Otkako je urađen prevod nacrta
izmjena i dopuna, Grupa za izradu nacrta je nastavila sa radom i promijenila
nekoliko članova nacrta izmjena i dopuna zakona. Te promjene su predstavljene
usmeno i bile predmetom diskusija na sastanku u Podgorici. Ta pitanja nisu,
međutim, rezultirala posebnim komentarima članova Delegacije.
8. Bez komentara na zakon teško je
dati ocjenu kompletnog sadržaja i implikacija koje ima postojeći nacrt
izmjena i dopuna. Zbog toga i postoji mogućnost da su neki od komentara
izloženi niže u ovom tekstu rezultat nerazumijevanja čak i posle održanog
sastanka u Podgorici.
2. Mišljenje
Venecijanske komisije o Ustavu Crne Gore
9. Ukazala se potreba za Nacrtom
izmjena i dopuna Zakona o tužilaštvu kako bi se postojeći Zakon uskladio
sa novim Ustavom iz 2007. godineCDL(2007)105.
10. Na svom plenarnom zasijedanju u
decembru 2007. godine, Venecijanska komisija dala je mišljenje o Ustavu Crne
Gore (CDL-AD(2007)047 u kojem, između ostalog, podsjeća i na obaveze
Crne Gore nakon učlanjenja u Savjet Evrope koje se odnose na
pravosuđe i tužilaštvo, odnosno [da]:
„B. Ustav mora da
osigura nezavisnost pravosuđa i uvaži da je nužno izbjeći svaku
odlučujuću ulogu političkih institucija u postupku imenovanja i
razrješenja sudija i tužilaca;
C. kako bi se
izbjegao sukob interesa, uloga i dužnosti Državnog tužioca ne bi trebalo da obuhvati
kako ulaganje pravnih sredstava radi zaštite ustavnosti i zakonitosti tako i
zastupanje Republike u imovinsko-pravnim poslovima.“
11. Iako Član 134 Ustava
obezbjeđuje princip nezavisnosti državnog tužilaštva i državnih tužilaca,
Komisija je u svom mišljenju kritikovala nekoliko stvari:
12.
Komisija
se veoma kritički izrazila prema činjenici da Član 135 Ustava
predviđa da tužioce imenuje i razrješava Parlament a da se pri tome ne
zahtijeva kvalifikovana većina (CDL-AD(2007)047, stavovi 60 i 107-109).
13. Još jednu kritičnu tačku
predstavlja nepostojanje zahtjeva za kvalifikovanom većinom u Parlamentu
za izbor članova Tužilačkog savjeta (CDL-AD(2007)047, stav. 111).
14. U skladu sa svojim Mišljenjem o
Ustavu Crne Gore, Venecijanska komisija ostaje pri ubjeđenju da navedeni
elementi ozbiljno ugrožavaju nezavisnost tužilaštva zato što bi mogli dovesti
do politizovanja procesa imenovanja i, što je možda još opasnije, do
politizovanja razrješenja.
15. U svrhe mišljenja koje se ovdje daje
o nacrtu izmjena i dopuna Zakona o državnom tužilaštvu, Ustav se ovdje, ipak,
mora posmatrati kao data realna činjenica. I drugi elementi iz mišljenja
Venecijanske komisije mogu se tretirati ovim izmjenama i dopunama:
16. Venecijanska komisija takođe je
osudila činjenicu da institucija Zaštitnika ljudskih prava nije
ojačana Ustavom kako je Komisija preporučila (CDL-AD(2007)047, stav
55). Nažalost, predloženi nacrt izmjena i dopuna dalje slabi ovu značajnu
demokratsku instituciju. U stvari, iako je sadašnji Zakon davao pravo
Zaštitniku ljudskih prava da imenuje jednog člana Tužilačkog savjeta,
nacrtom izmjena i dopuna to je pravo preneseno na Predsjednika Republike
(pogledati i napomene koje se tiču Člana 33 niže u ovom
tekstu).
17. S druge strane, Venecijanska
komisija takođe je predložila da jedna od nadležnosti Tužilačkog
savjeta treba da bude da vodi računa da se tužilačka funkcija vrši u
skladu sa principom zakonitosti (CDL-AD(2007)047, stav 110). Ni u sadašnjem
nacrtu izmjena i dopuna nema takve odredbe.
18. Venecijanska komisija s odobravanjem
primjećuje da se odustalo od nadležnosti Državnog tužioca u
imovinsko-pravnim poslovima i da nije predviđena novim Ustavom; sadašnji
nacrt zakona morao je shodno tome izmijeniti postojeći zakon.
3. Komentari,
član po član
Član 1
19. Čini se da ova odredba podrazumijeva
samo promjenu naziva iz „Državni tužilac“ u „Državno tužilaštvo“. Ovu odredbu
treba posmatrati u kontekstu Člana 153 Ustava u kojoj se kaže da je
Državno tužilaštvo „jedinstven“ (ili, u drugom prevodu na engleski, „inokosni“)
državni organ.
20. Na sastanku u Podgorici, crnogorske
vlasti pokrenule su pitanje da li upotreba izraza „jedinstven“ u Ustavu isključuje
mogućnost strukturiranja tužilaštva na tri nivoa, odnosno Vrhovno državno
tužilaštvo, Više državno tužilaštvo (dva tužioca) i Osnovno tužilaštvo (13
tužilaca). Nije se radilo o tome da li će biti hijerarhijske
podređenosti među pojedinim nivoima već o tome da li se izraz
„tužilaštvo“ može koristiti na navedenim različitim nivoima.
21. Članovi Delegacije su istakli
da je važno baviti se prvenstveno funkcijama različitih nivoa umjesto
konkretnim izrazima koji se koriste u njihovom opisu. Zakonodavcu bi trebalo ostaviti
izvjesnu slobodu da imenuje različite djelove Tužilaštva.
22. Svakako, Zakon o izmjenama i
dopunama treba da koristi jasnu terminologiju. Izmjene se nalaze u
članovima 1, 2, 3, 4, 8, 10, 13, 14, 15, 16, 17 i 18 sadašnjeg Zakona. Dok
su predložene izmjene razumljive u drugim članovima, u članovima 14,
15 i 16 nije toliko očigledno da se radi o prostoj zamjeni riječi; u
stvari, u tim članovima termini koje treba zamijeniti koriste se u
složenim izrazima (Vrhovni državni tužilac, Viši državni tužilac i Osnovni
državni tužilac). Može se pretpostaviti da i oni obuhvataju te termine. U
Članu 4, međutim, razumijevanje je prilično teško i
drugačije formulisanje doprinijelo bi jasnoći. Na osnovu engleskog
prevoda koji imamo, izmijenjeni Član 4 glasio bi „Vrhovno državno
tužilaštvo, Više državno tužilaštvo i Osnovno državno tužilaštvo (dalje u
tekstu: Državno tužilaštvo) vrši funkciju Državnog tužilaštva.“
23. Još jedno pitanje koje su crnogorske
vlasti istakle u ovom kontekstu na sastanku bilo je da li bi trebalo da postoje
posebna odjeljenja za organizovani kriminal, ratne zločine, korupciju i
terorizam. Članovi Delegacije su istakli da namjera crnogorskih vlasti da
spoji organizovani kriminal i ratne zločine s jedne strane i korupciju i
terorizam s druge nije neopravdana, naročito ako se uzme u obzir da treba
da se osnuju posebna odjeljenja za ove funkcije na nivou viših sudova.
Član 2
24. Brisanje termina „nezavisan“ u opisu
tužilaštva u Članu 2 Zakona predstavljalo je, kako se ispostavilo, grešku
u prevodu. Sasvim suprotno, namjera izmjena i dopuna upravo i jeste da se
terminologija iz Zakona uskladi sa terminologijom koja se koristi u Članu
134 Ustava.
Članovi 4 i 5
25. Ove izmjene i dopune oslobađaju
Državno tužilaštvo dužnosti da predstavlja državu u imovinsko-pravnim pitanjima
i treba ih pozdraviti.
26. U skladu sa Članom 17 sadašnjeg
Zakona, Državno tužilaštvo i dalje ima nadležnost da „ulaže pravna sredstva
radi zaštite ustavnosti i zakonitosti“. Članovi Delegacije su obaviješteni
da je ova obaveza slična institutu kasacije u interesu zakona, koji
postoji i u drugim zemljama. Može se koristiti samo u oblasti krivičnog i
upravnog prava i ogleda se u zahtjevu za ponovnim otvaranjem predmeta okončanog
pravosnažnim rješenjem suda koji Vrhovni državni tužilac upućuje Vrhovnom
sudu radi zaštite ljudskih prava. U ovim okolnostima nema prigovora takvoj
mogućnosti, što se prilično razlikuje od opšte nadležnosti za vršenje
nadzora nad radom sudova koju je tužilac imao u, na primjer, Sovjetskom Savezu
(takođe pogledatiCDL-AD(2005)014, stav 75).
Član 6
27. Ova izmjena uključuje razliku u
pogledu radnog iskustva kao kriterijuma za Osnovnog državnog tužioca i
njegovog Zamjenika.
28. Predstavnici crnogorske vlasti su na
sastanku objasnili da je ova razlika neophodna zato što su se odlučili da
zamjenici tužilaca imaju stalne funkcije, a koji će ipak na početku
karijere prolaziti kroz probni period u trajanju od tri godine. Stoga se ova
izmjena tiče samo zamjenika osnovnih tužilaca.
Član 7
29. Ovo je jedna od nekoliko odredaba
nacrta Zakona koja se tiče položaja Zamjenika državnog tužioca u odnosu na
Državnog tužioca. Posljedica izmjene predviđene ovom odredbom jeste to da
Zamjenike imenuje i razrješava direktno Tužilački savjet dok imenovanje i
razrješenje Tužilaca i dalje ostaje u nadležnosti Parlamenta (na predlog
Tužilačkog savjeta). Čini se da se ovim ukazuje na razliku između
zamjenika, koji se posmatraju kao državni službenici, i tužilaca, koji bi imali
neku vrstu političkog mandata. Možda je ovakva logika odgovarajuća za
Vrhovnog državnog tužioca, ali ne i za više državne tužioce i još manje za
osnovne državne tužioce.
30. Napomene kojima se kritikuje
imenovanje tužilaca od strane Parlamenta pogledati u odjeljku 2, gore u tekstu.
Izgleda da je neophodna izmjena Ustava kako bi se Tužilačkom savjetu dala i
nadležnost da imenuje tužioce, a ne samo njihove zamjenike.
31. Iako je pozitivno rješenje to što
zamjenike tužilaca treba da imenuje Tužilački savjet, sam Savjet, iako su
u njegovom sastavu uglavnom tužioci i stručnjaci, imenuje Parlament bez
kvalifikovane većine.
32. Uprkos tome, treba stremiti da što
je moguće više nadležnosti u vezi sa imenovanjem i razrješenjem bude u
rukama Tužilačkog savjeta, a ne Parlementa zato što bi se time, sve u
svemu, stvorio utisak da se bar ograničava realan rizik
neodgovarajućeg političkog uticaja na ova pitanja. Shodno tome, u
svijetlu ustavnog konteksta, ovu izmjenu treba pozdraviti.
Član 8
33. U skladu sa Članom 28 sadašnjeg
Zakona, i tužioci i njihovi zamjenici imenuju se na period od pet godina uz
mogućnost ponovnog imenovanja. Ova izmjena podrazumijeva da dok će se
tužioci i dalje imenovati po ovom sistemu, zamjenici će sada biti
imenovani za stalno (s izuzetkom prvog imenovanja zamjenika državnog tužioca na
probni period).
34. Ovo rješenje treba pažljivo
razmotriti. S obzirom na to da je jasno da tužioci (kao što je slučaj i u
Crnoj Gori) mogu biti razriješeni na osnovu disciplinskog postupka, imenovanje
na određeni vremenski period u kombinaciji sa mogućnošću
ponovnog imenovanja baca sumnju na nezavisnost tužilaštva. Ovo se, naravno,
naglašava u sistemima kao što je sistem u Crnoj Gori gdje postoji značajan
politički uticaj na odluke o imenovanju.
35. U pomenutim okolnostima, takvu
izmjenu trebalo bi pozdraviti zato što podrazumijeva zaštitu nezavisnosti bar
za zamjenike. Za stalno imenovanje tužilaca bila bi neophodna izmjena
Člana 135 Ustava.
Član 9
36. Ovom izmjenom briše se
postojeća odredba Zakona o funkcionalnom imunitetu tužilaca. Na sastanku u
Podgorici, članovi Delegacije su obaviješteni da je ovo brisanje izraz
namjere da se izbjegne ponavljanje Člana 137 Ustava, koji predviđa
funkcionalni imunitet direktno na nivou Ustava.
Član 10
37. Po osnovu sadašnjeg Člana
32(4), odluka Tužilačkog savjeta po prigovoru je konačna i protiv nje
se ne može voditi sudski spor. Izmjenom se uvodi mogućnost žalbe na odluku
Tužilačkog savjeta upravnom sudu. Ova izmjena predstavlja poboljšanje koje
je u skladu sa praksom mnogih evropskih zemalja.
Član 12
38. Ovom izmjenom uvode se posebni
kriterijumi za imenovanje tužilaca i njihovih zamjenika koji se odnose na stručno
znanje itd.. Još bliže kriterijume propisaće Tužilački savjet.
39. Ovu izmjenu treba pozdraviti posebno
u svijetlu snažnog političkog uticaja na imenovanje tužilaca (pogledati
komentare na Član 7 gore u tekstu). Stoga, izmjenom se naglašava da se
kriterijumi moraju ticati isljučivo stručnog znanja i stručne
spreme. Uz to, čini se da je formulacija dovoljno široka kako se ne bi
isključili svi relevantni kriterijumi.
Član 16
40. Novi Član 36b preuzima elemente
sadašnjeg Člana 34 i predviđa da kandidat ima pravo uvida u dokumentaciju
drugih kandidata, rezultate pismenih testiranja, ocjene drugih
kandidata i mišljenja o drugim kandidatima, kao i da o tome dostavi
pismeno izjašnjenje. Pored toga što izgleda da su Članovi 34 i 36b duplirani,
ova odredba može da ostavi prostora za neprijatnosti i lažne međusobne
optužbe kandidata. Takva odredba može da dovede do mnogo nepotrebne i
nezaslužene štete po kandidate. Tu je i pitanje da li je ova odredba u sukobu
sa pravom na privatnost. Generalno govoreći, mora se oprezno postupati sa
rezultatom ocjena zato što objektivnost i nepristrasnost tog rezultata može
biti kontroverzna.
41. Predstavnici crnogorskih vlasti su
na sastanku insistirali da je takva odredba neophodna kako bi se garantovala
javnost i omogućila svrha žalbe na odluku Tužilačkog savjeta upravnom
sudu. Što se tiče zaštite ličnih podataka, Tužilački savjet bio
bi u obavezi da direktno primjenjuje relevantne odredbe Ustava.
Član 25
42. Navodno brisanje prava na branioca
samo je tehnička posljedica Člana 21 izmjena i dopuna, koji se odnosi
na ovo pravo u Članu 54 Zakona.
Član 28
43. Umetanjem Članova 64a i 64b
preciznije se definiše postupak razrješenja, dok Član 64b izričito
dozvoljava pokretanje upravnog spora, što je pozitivan korak.
Član 31
44. Ovim članom dozvoljava se
upućivanje (zamjenika) tužioca na rad u drugo tužilaštvo takođe
izuzetno bez pristanka. Razlozi za takve slučajeve jesu potreba za
tužiocem u drugom tužilaštvu zato što je tužilac u tom tužilaštvu
diksvalifikovan (izuzeće tužioca) ili zbog njegove spriječenosti ili
„drugih opravdanih razloga“.
45. Pitanje upućivanja na rad u drugo
tužilaštvo uvijek nosi sobom s jedne strane potrebu da se prevaziđu
funkcionalni problemi efikasnim raspoređivanjem ljudskih resursa –
ponekada i protiv volje dotičnih lica – kako bi se obezbijedilo ispunjenje
zadataka u skladu sa Ustavom i Zakonom i, s druge strane, legitimni interes
dotičnih lica i izbjegavanje eventualnih zloupotreba. Iako se ovom
izmjenom vjerovatno namjerava samo riješiti jedan praktični problem, upućivanje
na rad u drugo tužilaštvo bez pristanka predstavlja pitanje koje treba pažljivo
razmotriti zato što ono može da dovede u opasnost nezavisnost vršioca funkcije.
46. Upućivanje tužioca na rad u drugo
tužilaštvo bez njegovog pristanka moglo bi biti zloupotrijebljeno kao
instrument za manevrisanje dodjelom predmeta, tj. da se Tužilac ukloni sa
određenog predmeta kako bi se u tom slučaju uticalo na sudsko
gonjenje.
47. Kako bi se napravila razlika
između opšteg pravila i izuzetka, sadašnji drugi stav trebalo bi zadržati,
dok bi novi stav sa izuzetkom trebalo dodati kao treći stav.
48. Prilikom primjene upućivanja na
rad protiv volje tužioca, uz eventualne rizike treba predvidjeti i zaštitne
mehanizme kao protivtežu. Dok bi žalba sa suspenzivnim dejstvom naloga za
upućivanje na rad mogla da onemogući rješavanje neodložnih situacija
izazvanih nedostatkom kadra, tužiocu koji se upućuje na rad moglo bi se
omogućiti podnošenje žalbe Tužilačkom savjetu, što bi omogućilo
makar retroaktivno preispitivanje odluke o upućivanju na rad na koju je
stavljen prigovor. Time bi se omogućilo i pažljivo ispitivanje
prilično nejasnog izraza „drugi opravdani razlozi“.
Član 33
49. Ovim članom mijenja se sastav
Tužilačkog savjeta. Savjet treba u svom sastavu da ima Predsjednika, tj.
Vrhovnog državnog tužioca po položaju i deset članova, od kojih se šest
imenuju iz reda državnih tužilaca i njihovih zamjenika, jednog profesora i, u
skladu sa predloženim nacrtom, dva pravnika na predlog Predsjednika [Crne Gore];
pri čemu je deseti član predstavnik Ministarstva pravde kao u
sadašnjem Zakonu.
50. Ranije je jednog člana iz reda
tužilaca predlagao Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombudsman). Oduzimanje
ovog prava Zaštitniku ljudskih prava i sloboda ima za posljedicu dalje slabljenje
ove značajne institucije (pogledati i mišljenje o Ustavu Crne Gore,
CDL-AD(2007)046, stavovi 55-56).
51. Posljedice nepostojanja zahtjeva za
kvalifikovanom većinom prilikom izbora članova Tužilačkog
savjeta već su istaknute ranije u ovom tekstu. Izmjenom se čak i
povećava politički uticaj tako što se pravo imenovanja daje
Predsjedniku Crne Gore koji je politička figura, čak i u
parlamentarnom sistemu.
52. Na sastanku u Podgorici,
predstavnici vlasti Crne Gore naglasili su da izmjena ima za cilj da se
kvalifikacija članova Savjeta podigne na viši nivo („istaknuti pravnici“).
Uz to, Predsjednik bi bio neutralna ličnost.
53. Predstavnici delegacije su
odgovorili da je uz institucionalno slabljenje Zaštitnika moguć i
nedostatak znanja u oblasti ljudskih prava u Savjetu. Shodno tome, pravo da imenuje
jednog člana Savjeta trebalo bi i dalje da ima Zaštitnik ljudskih prava
ili bi bar trebalo obavezati Predsjednika Crne Gore da se konsultuje sa
Zaštitnikom prije nego da svoj predlog. Što se tiče kvalifikacija,
odgovarajuće iskustvo u oblasti ljudskih prava trebalo bi da bude jedan od
kriterijuma.
Član 38
54. Predstavnici crnogorskih vlasti su
objasnili da je do brisanja člana o stručnom usavršavanju došlo zato
što za obuku ne bi trebalo više da bude zadužen vrhovni državni tužilac
već Tužilački savjet. Ovo propisuje zakon o edukaciji nosilaca
pravosudne funkcije.
Član 40
55. Treba pozdraviti brisanje Člana
104 o posebnim izvještajima koji se na zahtjev dostavljaju Parlamentu i Vladi
zato što se time izbjegava mogućnost vršenja političkog pritiska na
Vrhovnog državnog tužioca u pojedinačnim slučajevima.
56. Dok je predlog izmjene još uvijek
bio dio nacrta, na sastanku u Podgorici neki su zagovarali stav da treba zadržati
mogućnost podnošenja posebnih izvještaja zato što omogućaju Vladi i
Parlamentu da dobiju korisne informacije.
57. Kada bi se ovakva odredba ponovo
uvodila, trebalo bi je formulisati tako da se isključi mogućnost
zahtjeva koji se tiču pojedinačnih slučajeva.
Član 41
58. Članovi Delegacije su
obaviješteni da se isključivanjem informisanja ne samo medija (sadašnji
Zakon) već javnosti u cjelini (nacrt izmjena i dopuna) širi domen ovog
člana.
Članovi 42 i 43
59. Članom 42 mijenja se Član
106 o upućivanju na rad u drugo tužilaštvo i odustaje od vremenskog
ograničenja od najviše 6 mjeseci (uz pristanak) i 3 mjeseca (bez
pristanka) dotičnog lica. Članom 43 dodaje se novi član 106a o
Upućivanju tužioca i njegovog zamjenika u drugo tužilaštvo bez njihovog pristanka.
U ovom članu se polazi od pretpostavke nedostatka tužilaca u Državnom
tužilaštvu. Pogledati komentare o Članu 31 gore u ovom tekstu.
Član 49
60. Postoji velika razlika između
službene tajne i povjerljivih podataka. Predstavnici crnogorskih vlasti su
objasnili da se upravo radi na nacrtu zakona o službenoj tajni. Ovaj član
trebalo bi uskladiti sa tim zakonom.
Član 50
61. Ovaj član odnosi se na Naslov X
Poglavlja novog zakona u kome riječ „tužilac“ treba zamijeniti
riječju „tužilaštvo“. Sadašnji zakon, međutim, već sadrži riječ
„tužilaštvo“ u naslovu X Poglavlja. Stoga i nije razumljiva predložena izmjena
i moguće je da se radi o grešci koja je već potvrđena kao takva
tokom sastanka.
Član 51
62. Ova izmjena tiče se budžeta. Dok
se sadašnjim Članom 128 Državnom tužilaštvu obezbjeđuju sredstva u
posebnom razdjelu budžeta, predloženom izmjenom ovaj se budžet dodjeljuje
Tužilačkom savjetu za rad Tužilačkog savjeta. Činjenica da se
ukida budžet za državno tužilaštvo (iako ustav predviđa nezavisnost
tužilaštva) mogla bi se posmatrati kao pokušaj posrednog kontrolisanja Državnog
tužilaštva.
63. Međutim, predstavnicima
delegacije rečeno je da u osnovi ove izmjene stoji ideja da je Predsjednik
Tužilačkog savjeta po položaju Vrhovni državni tužilac i da je
prihvatljivo dozvoliti mu da integriše budžet Državnog tužilaštva u budžet
Tužilačkog savjeta. Od momenta kada je urađen prevod nacrta ova
odredba se dalje mijenjala tako da bi trebalo da postoje dva zasebna dijela
budžeta za Savjet i za državno tužilaštvo.
4. Zaključak
64. U postojećem ustavnom okviru,
nacrt izmjena i dopuna dobro je urađen i predstavlja dobru osnovu za rad
Državnog tužilaštva u Crnoj Gori.
65. Problemi po nezavisnost tužilaštva
rezultat su prije samog Ustava, koji predviđa da i tužioce i članove
Tužilačkog savjeta bira Parlament bez zahtjeva za kvalifikovanom
većinom. Venecijanska komisija se nada da će biti moguće da se
ova pitanja razmotre budućim izmjenama i dopunama Ustava.
66. Iako su izmjene i dopune dobro
formulisane, u sadašnjem nacrtu ima nekih pitanja koja bi trebalo razmotriti:
1.
Tužilac
koji se upućuje na rad u drugo tužilaštvo bez pristanka trebalo bi da ima
pravo da Tužilačkom savjetu uloži žalbu bez obustave izvršenja.
2.
Pravo
na imenovanje jednog člana Savjeta treba ostaviti Zaštitniku ljudskih prava
ili bi bar Predsjednika Crne Gore trebalo obavezati da se konsultuje sa
Zaštitnikom prije nego da svoj predlog lica sa odgovarajućim iskustvom u
oblasti ljudskih prava.
3.
Brisanje
odredbe o posebnim izvještajima koji se dostavljaju na zahtjev parlamenta ili
vlade treba pozdraviti. Ukoliko bi se ponovo uvela takva odredba, trebalo bi je
formulisati tako da se isključe zahtjevi koji se tiču
pojedinačnih slučajeva.
67. Venecijanska komisija ostaje na
raspolaganju vlastima Crne Gore za svaku dalju pomoć.
